U prošlosti je čovjek oduvijek živio u skladu s prirodom, gdje je također pronalazio, skupljao ili hvatao hranu. Ribe su ulovljene u rijekama i potocima, jedna od kojih je osim lipljana, lososa, štuke, skija, klinaca, šarana, soma i potočna pastrva, koja se može pripremiti na različite načine. Jedno od tradicionalnih načina pripreme je pastrva uvaljana u heljdino ili kukuruzno brašno i pržena, ali može se poslužiti i dimljena s heljdinom kaše. Kaša, zvana tatarska, se ustanovila na slovenskom teritoriju sredinom 19. stoljeća. Iako neko vrijeme tatarske heljde nije bilo na našim poljima, sada se ponovo uzgaja. Tradiciju proizvodnje i prerade posebno čuva mlin Rangus u okolici Šentjerneja u Dolenjskoj regiji. Istraživanjem o tatarskoj heljdi i njezinoj upotrebi u prehrani bave se dr. Blanka Vombergar s kolegama iz Edukacijskog centra Piramida Maribor i prof. dr. Ivan Kreft s Instituta za prehranu. Na tu su temu, u izdavačkoj kući Kmečki glas objavili knjigu različitih recepata pod nazivom Heljda (Ajda).